Nikad ne sudi...
Nikad...
Jer i ti si prepun/a grijeha do guse svoje...
Nemoj...
Jer niko od nas ne zna koji je medzu nama bolji i cistije duse...
Ostavi sud Sveznajucem...
Nemoj ti suditi jer nikad pravedno neces presuditi...

“Kada te neko spomene po necemu i kaze istinu, zahvali se Allahu, a ako kaze laz, povecaj svoju zahvalu Allahu, subhanehu we te’ala, jer on je uzrok da se tvoja dobra djela uvecaju bez tvoga napora. To znaci da se njegova dobra djela pisu u tvoju knjigu.”

Slabo zalazim u ovaj maleni tamni hodnik svojih zelja.Zaboravila sam kako se pretakaju misli na hartiju bijele boje.Prolazi jos jedan dan,proci ce i jos jedna noc.Duga neprospavana noc.Pokusavam shvatiti ko mi je on zapravo?Jel mi ga Allah dao kao kaznu ili kao nagradu.
Izgubila sam mnoge borbe.Nije mi zao i porazi su dio zivota.Tako to ide.Kada sve stavim na papir samo se nadati da sam makar pametnija kad vec nisam sretnija nego sto sam jucer bila.Zivot me mucio, zivot me naucio.
Nekad me obuzme osjecaj gusenja.Osjecaj da mi je tijesno.I znam i da nema veze s tim sta sam uradila, a nisam trebala,niti sta sam trebala,nisam stigla, a mogla sam.Borim se protiv osjecaja sputanosti koji me obuzima svakim korakom nacinjenim na ovom dunjaluku.Nije problem u ljudima,sistemu,familiji,bivsem muzu.Nije,priznajem.Problem je u meni, u krilima koja su se neocekivano razvezla u potrebi moje prirode da luta.Trudim se da otkrijem odakle mi to.Nisam li nekim nesretnim slucajem naslijedila tu najgoru osobinu za ljude oko sebe i za mene samu, gonjenu nemirima.Nemiri me gone odkad se sjecam sebe.Davala sam im svakakva imena.Gldaju sam ih nazivala i hranila se promjenama ljudi oko sebe.Nemirima sam ih zvala i sad to ponekad cinim.I pokusavala sam da ih utihnem u glavi, da zanemarim preskok svog srca.Da ne mislim o tome kako mi se pluca stegnu na flash svog citavog zivota.Navikla sam ljude da ih stisavam,smirujem,da ne obracaju paznju, da budem mirna i stalna.Govorila sam sebi kada bi me spopale "crne misli" suti.Navikla sam ih na povlacenje u sebe i tim periodama.Sutila sam o tome pred sobom.Mislicu o tome sutra, jednom..Kada nista drugo ne bude preostalo da se misli.Samo ne sada.Da se ne suocim sa mogucnoscu da sam to doista ja.Nestalna,olujna i stihija.
Zivot je tezak i uvijek sam trnovitim putem misli i osjecanja hodala sama.Da potisnem i progutam bol ranjavih nogu i da placem samo kada sam sama.Rekli su da mnogo sutim, nisu ni bili svjesni koliko sam sutnjom rekla.Rekli su mi da imam sve, a nisu znali da dusa nema najvrednije.Rekli su mi da imam lijepe oci, a nisu ni primjetili da sjaj nedostaje vec odavno.Rekli su da sam sretna,a nisu ni znali kako izgledam kada sam sretna.Kroz svo ovo iskusenje i bol i sramotu makar je dusa nasla ono najvrednije.Allahovu Milost.NECU dopustiti sejtanu da ikad vise unisti covjeka u meni, voljecu i vjerovati, odbaciti cu obmane, lazi,prevare,smutnje i grijehe.To su osobine koje ne dolikuju jednom ljudskom bicu, jer moja nada u Allahovu Milost je jaca i od vremena i od svih.Allahova volja te nikada nece odvesti tamo gdje te Njegova Milost nece zastititi.
Ne mogu Vas sprijeciti da se udaljite od mene.Ne mogu Vas sprijeciti da Vasa srca bole i budu povrijedjena i da izgubite povjerenje i vjeru u mene.Ali mnogo mi je duse iza Vas ostalo.Dobro je sasvim kad svratite ponekad u snove ili me dotaknu Vase ruke daskom vjetra,umiju kapi kise.Ili kada u mraku cujem otkucaje srca u srcu.Dobro je sasvim da duse Vase su tu,jer ja onda lakse prkosim crnini koja mi visi za vratom..

Utrkivale su se misli do prozora pokislog

Vrebale oluju u nocima bisernim

I krale uzdahe svjetovima laznim

Odmicale su ih kapije od ponora

I vezale im ruke cistim rijecima

Mucile su ih staze i padale im pred noge

Da odvezu grijehe

Da otputuju sretne

Potajno su zvijezde noci krale

Sabah cvrkutao, a misli se vjesale same o sebe

Odrijesene brzoplete rijeci sijevaju prostorom

Odjekuju daljinama

Rezu maglu odumrlim stranicama zivotnih zidova

Pokretna slova u jeziku stradavaju prije izgovora

Okrivljuju,  padaju,  placu, dozivaju

A kad se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali imran, 159)

Sta je pjevao Mevlid J. proslog petka?

-Ne budite mene, ranjen sam ja,
od snajpera i tv-kamera!
Ne budite mene, ranjen sam ja
ni majka me na tv-u nije poznala!

Cele noci sa sejhom ja sam bio
jedva sam ambasadu pogodio!!!

"O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas nikako zivot na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas sejtan u Allaha ne pokoleba. Sejtan je uistinu vas neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte...". (Fatir, 5.-6.)

Allah dz.s veli: "Sine Ademov, sve dok Me molis i nadas se Mome oprostu, Ja cu ti
oprastati uz sve ono sto je pri tebi, ne mareci (da li ce to nekome drugome biti
pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me
zamolio da ti oprostim, Ja bih to ucinio, ne mareci. Sine Ademov, kada bi Mi
dosao sa grijesima koji bi ispunili citavu Zemlju, a pri tome nisi nikoga smatrao
Meni ravnim (nisi sirk cinio), podario bih ti isto toliko oprosta."
Hadis prenosi Enes ibn Malik r.a, a biljezi ga Tirmizi

Rekao je Gospodar: "Ono što je Allah odredio — dogodit ce se; zato to ne pozurujte!" (En-Nahl, 1)

Allahu moj,ja sam Tvoj rob i sin Tvoga roba i robinje, moja sudbina je u Tvojim rukama i podlozna Tvojoj mudrosti.Pravedan si sudac. Molim Te, svim Tvojim imenima,kojima Si Se nazvao ili objavio u Svojoj Knjizi, ili poducio imenima nekog od svojih robova, ili ga ostavio tajnim i skrivenim od Svojih robova, da Kur'an ucinis proljecem moga srca, nurom mojih prsa, glacalom moje brige i onim sto ce otjerati moju tugu i potistenost. 

"Petak je najodabraniji dan u sedmici i najvise cijenjen kod Svevisnjeg Allaha.On je kod Boga odabraniji od Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.Allah dz.s. je u petak stvorio Hazreti Adema a.s.U petak ga je izveo iz Dzenneta i uputio na Zemlju i u petak ga je preselio na drugi svijet.U petku ima jedan cas u kojem Allah dz.s. nece odbiti molbe svoga roba, ako Ga u tom casu neso zamoli, osim ako to bude zabranjeno."